Drvodjeljska škola Zagreb

   Stolarstvo u Hrvatskoj, a naročito u Zagrebu, ima bogatu tradiciju. Proizvodi zagrebačkih obrtnika izlagani su i prodavani  u europskim velikim centrima kao što su Pariz, Beč, Budimpešta, jer su se finoćom izrade i čistoćom linija mogli mjeriti s najboljim europskim proizvodima.

    Naši najbolji stručnjaci stolarske struke odgajali su se u nekadašnjoj Obrtnoj školi u Zagrebu, a kad je ta škola 1945. prestala s radom Zagreb je ostao bez prave škole drvo - stolarskog smjera.

    Na inicijativu Ministarstva drvne industrije NRH pristupilo se u ljetu 1949. pripremnim radovima za otvaranje Drvno - industrijskog radničkog tehnikuma u Zagrebu. Taj zadatak je povjeren prof. Milanu Zbožineku iz Škole primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Nova škola trebala je obrazovati tehničare za drvnu -  industrijsku proizvodnju finalnih proizvoda.

    6. rujna 1949. upućen je preko dnevnog tiska poziv za upis učenika, a 12. rujna počela je redovita obuka jer se javio dovoljan broj učenika. Nastava je održavana u večernjim satima zbog polaznika koji su bili zaposleni u raznim poduzećima.

    Korak dalje je bila odluka o osnivanju Srednje drvno-industrijske škole za finu obradu drva u Zagrebu. Na temelju te odluke Generalna direkcija drvne industrije NRH 24. srpnja 1950. donosi rješenje o otvaranju Srednje drvno-industrijske škole za finu obradu drva u Zagrebu. Nova škola započinje radom početkom rujna 1950. u dvorišnoj zgradi u Savskoj cesti br. 86.

   Treba spomenuti da od 1934. u Zagrebu djeluje Večernja majstorska škola stolarskog smjera. Škola daje stručnu spremu samostalnim drvodjelskim obrtnicima i visoko kvalificiranim radnicima drvoprerađivačke struke.

   Da bi se objedinio rad spomenutih triju škola, Generalna direkcija drvne industrije NRH donijela je 25. prosinca 1950. rješenje da se:

    1. Srednja drvno-industrijska škola za finu obradu drveta u Zagrebu

    2. Drvno-industrijski radnički tehnikum

    3. Večernja majstorska škola stolarskog smjera u Zagrebu

spajaju u jednu školu pod nazivom: Srednja drvno - industrijska škola za finu obradu drveta u Zagrebu.

    Školske godine 1950./51. škola ima 150 učenika, što je s obzirom na razvoj finalne proizvodnje veoma malo. Borba za školski prostor donijela je svoj prvi plod u šk. g. 1952./53. kad je školski prostor povećan, jer je završena dogradnja jednog dijela dvorišne zgrade. Sve je ovo postignuto velikim zalaganjem tadašnjeg direktora  ing. Tome Bikčevića i Vlade Lončara, tadašnjeg savjetnika u Zavodu za privredno planiranje NRH, koji se svestrano založio za osiguranje financijskih sredstava.

    28. ožujka 1953. konačno je odobrena gradnja nove ulične zgrade te je izgrađena ulična zgrada prema zahtjevima suvremene arhitekture, uz velika zalaganja tadašnjeg direktora  ing. Tome Bikčevića i kasnijeg direktora Marijana Kopajtića.

    Šk. g. 1953/54 škola je dobila novi naziv Srednja tehnička škola drvne struke, da bi u lipnju 1960. promijenila naziv u  Drvoprerađivačka tehnička škola. U međuvremenu 15. lipnja godine 1955. otvorena je ulična zgrada i na taj se način riješilo jedno od akutnih pitanja škole - pomanjkanje školskog  prostora.

    Istovremeno u Gundulićevoj ulici je postojala Drvodjeljska škola do 1975. godine kada je  po sili zakona stvoren novi školski centar nastao spajanjem škola u Gundulićevoj i Savskoj u jedinstvenu školu u Savskoj cesti 86 pod nazivom Drvni obrazovni centar "Jurica Ribar". U tom reformiranom centru obrazovani su učenici za drvne tehničare, stolare, parketare, glazbalare, roletare, tapetare, drvotokare, bačvare, kolare, čak i za graditelje čamaca. Potkraj osamdesetih godina obnovljena je dvorišna zgrada i školska radionica.

    Škola 1991. godine dobiva novo ime koje nosi i danas Drvodjeljska škola Zagreb  i obrazuje kadrove za industrijska i obrtnička zvanja.

   Suvremeni drvni proizvod, osim funkcionalnosti, ekonomičnosti i prihvatljive cijene, mora imati i suvremen dizajn. Stoga je u  školskoj 1998./99. godini upisano jedno odjeljenje drvodjeljskih tehničara - dizajnera, a nekoliko godina kasnije prva generacija budućih drvodjeljskih tehničara - restauratora. Kako bi se zaokružila cjelokupna šumarska i drva struka upisana je i generacija šumarskih tehničara, a 2010. godine i prva generacija budućih tehničara zaštite prirode.

    Danas je područje našeg rada šumarstvo te prerada i obrada drva, a obrazujemo učenike za trogodišnja zanimanja stolar, tapetar i glazbalar te četverogodišnja zanimanja drvodjeljski tehničar dizajner i restaurator, šumarski tehničar i tehničar zaštite prirode.

    Dana 19. ožujka slavimo imendan svetog Josipa, skromnog, siromašnog drvodjelje i sveca koji se obogatio nesebično se žrtvujući za čovječanstvo i štiteći svoju drvodjeljsku djelatnost. Nadamo se da će naš zaštitnik sv. Josip bdjeti nad nama i u idućem tisućljeću.

    Škole su građene da odgajaju, obrazuju i oblikuju mlade ljude koji će i dalje djelovati, obogaćivati i stvarati, prenoseći svoje znanje i iskustva na nove mlade naraštaje, ostavljajući to nasljeđe iza sebe i idući korak ispred njih ...